21.09. SVJETSKI DAN ALZHEIMEROVE BOLESTI

Svjetski dan Alzheimerove bolesti obilježavamo 21. Rujna: to je dan solidarnosti koji ujedinjuje sve oboljele, njihove obitelji, skrbnike i druge stručnjake u zajedničku misiju - podizanje svijesti u javnosti o toj teškoj bolesti.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije 47,5 milijuna ljudi u svijetu ima neki oblik demencije, a procjenjuje se da je u Europskoj uniji 6,4 milijuna osoba s takvim bolestima te da bi do 2050. godine broj mogao narasti i na više od 115 milijuna oboljelih u svijetu.
Procjenjuje se da trenutno u Hrvatskoj ima oko 86 000 osoba s demencijom.

Bolest je prvi opisao njemački patolog i neurolog Alois Alzheimer 1905. godine.

Alzheimerova bolest je progresivna, degenerativna i neizlječiva bolest središnjega živčanoga sustava koja posljedično dovodi do sindroma demencije. U podlozi nastanka bolesti je stvaranje senilnih plakova i neurofibrilarna degeneracija.

Najznačajniji rizični čimbenici su dob, spol, pozitivna obiteljska anamneza, genetika, ranije ozljede glave, povijest krvožilnih bolesti te niži stupanj obrazovanja. Dob je najznačajniji faktor rizika za obolijevanje od Alzheimerove bolesti. Bolest se najčešće razvija nakon 65. godine života, a rizik obolijevanja raste sa starošću. Bolest u prosjeku traje 8 do 10 godina, a ponekad i do 15 godina.

Bolest se razvija polagano uz dugo očuvan dobar vanjski izgled oboljele osobe pa se često prvi simptomi zaboravljanja zanemare. Prvi i najizrazitiji simptom Alzheimerove bolesti je gubitak pamćenja, a najviše se zaboravljaju događaji koji su se nedavno dogodili. Dolazi do poteškoća u izvršavanju svakodnevnih aktivnosti (održavanje osobne higijene, zametanje sitnih stvari - ključevi, naočale i sl. ). Javljaju se poteškoće u govoru, čitanju i pisanju. Dolazi do gubitka prostorne i vremenske orijentacije (oboljela osoba se ne može sjetiti koji je dan, mjesec ili godina, koje je godišnje doba).
Oboljela osoba donosi pogrešne procjene i odluke (ne razlikuje vrijednost novca, neprimjereno se oblači u odnosu na godišnje doba). Dolazi do poremećaja apstraktnog mišljenja i učestalo dolazi do gubljenja stvari. Česte su promjene raspoloženja i ponašanja u smislu nemira, nervoze, ljutnje sa naglom promjenom na preveliku smirenost, bezrazložna tuga sa izmjenom dobrog raspoloženja. Javlja se pretjerana sumnjičavost i nepovjerenje prema ljudima u svojoj okolini, strah od prisutnosti drugih osoba koje ne prepoznaje. Dolazi do gubitka koncentracije i interesa za socijalne aktivnosti, potpune nezainteresiranosti i osjećaja napuštenosti, osamljenosti i straha. Poremećen je i ritam spavanja i budnosti.

Dijagnoza se postavlja na temelju anamnestičkih podataka (u početku bolesti, podaci o prisutnim tegobama mogu se dobiti od samog bolesnika a kasnije od obitelji), neuroloških i psiholoških testova (MMS test - mini mental score - test procjene mentalnog stanja).

Dijagnoza se potvrđuje neuroradiološkim metodama: CT-om ili MRI magnetskom rezonancom mozga, na kojima je vidljiva jaka atrofija moždane kore difuzno i hipokampalne regije.

Trenutno ne postoji lijek koji bi zaustavio napredovanje Alzheimerove bolesti. U liječenju se koriste lijekovi koji usporavaju neurodegeneraciju, smanjuju simptome bolesti i intelektualno propadanje, omogućujući dulju kvalitetu života oboljelog, ali i njegove okoline. Stoga je liječenje važno započeti što ranije.

Rano prepoznavanje Alzheimerove bolesti, liječnička skrb i skrb okoline poboljšavaju kvalitetu života oboljele osobe, stoga je važno prepoznati niz simptoma bolesti koji mogu ukazivati na početak bolesti te zatražiti pregled neurologa i psihijatra.

Također je važno kontaktirati Savjetovalište za članove obitelji osobe oboljele od Alzheimerove bolesti u kojem se mogu dobiti sve informacije o bolesti, o adekvatnoj skrbi i njezi oboljele osobe, o sprječavanju njegovateljskog stresa, psihosocijalnoj pomoć kao i ostale savjete potrebne za svakodnevni život s oboljelom osobom.

Pripremila: Lana Vinčić, mag.pharm.
Ljekarna Splitsko-dalmatinske županije