30.05.2018 obilježavamo svjetski dan multiple skleroze.
Multipla skleroza je najčešća kronična, upalna i autoimuna bolest središnjeg živčanog sustava(mozga i kralježnične moždine).

U multiploj sklerozi imuni sustav napada mijelin. Mijelin je masna bijela tvar koja oblaže živčane niti i živčane stanice, te omogućuje prijenos podražaja tj. komunikaciju između mozga i ostatka tijela. Na mjestima gdje nestane mijelin dolazi do stvaranja ožiljaka tzv. demijeliziranih plakova. To dovodi do usporenja ili blokade prijenosa podražaja između živčanih stanica.

Prvi znaci bolesti se najčešće javljaju između 20-te i 45-te godine života, rijetko prije 15-te i nakon 55-te. Žene obolijevaju dva puta češće od muškaraca.

Uzrok multiple skleroze je još uvijek nepoznat. Danas je najprihvaćenija teorija kako je multipla skleroza uzrokovana kombinacijom djelovanja nekoliko različitih čimbenika kao što su genetska predispozicija, nenormalnosti u imunom sustavu i okolišni faktori koji djeluju kao okidači bolesti.

Simptomi multiple skleroze ovise o mjestu zahvaćanja i stupnju upale mijelinske ovojnice akosona tj. produžetaka živčanih stanica. To je razlog zbog čega su simptomi bolesti različiti, a tijek bolesti je teško predvidjeti. Neke osobe s multiplom sklerozom mogu izgubiti sposobnost samostalnog kretanja i govora, dok drugi mogu doživjeti duga razdoblja remisije u kojima nema novih simptoma. Simptomi mogu biti senzorički i motorički. Početni simptomi su najčešće subjektivne smetnje osjeta, smanjenje vidne oštrine, dvoslike, gubljenje snage u jednom ili više ekstremiteta, poremećaj ravnoteže i vrtoglavice, smetnje kontrole mokrenja i stolice. Mogući su i poremećaji koordinacije pokreta, tremor, poremećaj govora, ukočenost mišića pa čak i mentalni poremećaji.

Bolest prema obliku dijelimo na :
- relapsno-remitentna multipla skleroza(RRMS),
- sekundarno progresivna multipla skleroza(SPMS),
- primarno progresivna multipla skleroza(PPMS),
- progresivno-relapsna multipla skleroza(PRMS).

Najčešći oblik bolesti je relapsno-remitentna multipla skleroza. U relapsno-remitentnoj MS javljaju se faze pogoršanja odnosno akutni napadi(šubovi, egzacerbacije, relapsi) za vrijeme kojih dolazi do pojave novih simptoma ili se pogoršaju već postojeći. Napadi nastupaju u vremenu od nekoliko dana ili 1-2 tjedna, traju jedan do tri mjeseca i praćeni su remisijama, razdobljima povlačenja bolesti, u kojima se stanje bolesnika vraća na ono koje je postojalo prije pogoršanja bolesti, ili može zaostati određeno manje oštećenje. Između napadaja nema napredovanja bolesti. Razmak između 2 maha bolesti može trajati samo nekoliko mjeseci, no najčešće iznosi 1-2 godine, a mogu se očekivati i duža razdoblja bez napredovanja bolesti.

Kod sekundarno progresivne multiple skleroze nakon faza pogoršanja ne slijedi potpun oporavak već su s vremenom oštećenja veća, postoji kontinuirana progresija bolesti s kratkim razdobljima poboljšanja ili stabilizacije. Progresija je brža što je bolest počela kasnije i što je kraći razmak između prva dva maha bolesti.

U rijetkim slučajevima postoji stalna progresija oštećenja s gubitkom određenih funkcija i sposobnosti pa govorimo o primarno progresivnoj multiploj sklerozi(PPMS).

U progresivno-relapsirajućoj multiploj sklerozi(PRMS) bolest se progresivno pogoršava od samog početka, uz pojavu akutnih pogoršanja, s ili bez oporavka na stupanj prije pogoršanja bolesti ili relapsa.

Predviđanje tijeka bolesti nije lagano, pogotovo jer s vremenom jedan tip bolesti može prijeći u drugi. Tako u više od 50% bolesnika RRMS unutar 10 godina prelazi u sekundarno progresivni tip multiple skleroze. Tijek bolesti prvih nekoliko godina najbolji je vodič i bolesniku i liječniku za pretpostavljanje daljnjeg tijeka bolesti.

Dijagnosticiranje multiple skleroze nije jednostavno. Bolest se može manifesirati najrazličitijim simptomima te zbog toga na početku bolest može ostati neprepoznata ili se zamijeniti s drugom neurološkom bolešću. Dijagnostika  multiple skleroze mora početi detaljnim uzimanjem anamneze tj. povijesti bolesti i kliničkim pregledom bolesnika. Nakon toga potrebno je učiniti  laboratorijske testove kako bi se isključili drugi mogući uzroci simptoma. Od karakterističnih pretraga kojima se dokazuje bolest svakako su : analiza cerebrospinalne tekućine, evocirani moždani potencijali i magnetska rezonanca.

Lumbalnom punkcijom dobijemo cerebrospinalni likvor(tekućinu koja obavija mozak i leđnu moždinu) čiji se sastav biokemijski i citološki analizira. U većine bolesnika se nalazi blago povišenje limfocita, tipičan je nalaz plazma stanica kojih nema u likvoru zdravih osoba, te umjereno povišenje bjelančevina, osobito imunoglobulina G, čije relativno povećanje među likvorskim proteinima upućuje na njihovo stvaranje u samom središnjem živčanom sustavu, što je karakteristično za multiplu sklerozu.

Evociranim moždanim potencijalima ispituje se funkcija prijenosa živčanog impulsa kroz vidni, slušni ili osjetni put na različitim razinama te se njima može potvrditi prostorna razasutost lezija i dobiti jasniji uvid u tijek bolesti.

Magnetska rezonanca je najvažniji dijagnostički postupak jer se njome mogu vizualizirati područja upale i demijelinizacije u mozgu i kralježničkoj moždini, mjeriti njihova veličina i broj te procijeniti starost i aktivnost oštećenja.

Multiplu sklerozu nije moguće izliječiti.  Cilj liječenja multiple skleroze je skratiti akutna pogoršanja bolesti ili relapse, smanjiti učestalost akutnih pogoršanja i ublažiti simptome bolesti. Razlikujemo tri vrste liječenja: liječenje akutnog napada bolesti ili relapsa, liječenje imunomodulacijskom terapijom i liječenje simptoma.

U akutnoj fazi dolazi do upale mijelina i tad koristimo protupalne lijekove-kortikosteroide. Najčešće se intravenozno daje metilprednizolon u dozi od 500-1000mg/dan, 3-5 dana (tzv.pulsna terapija). Uz kortikosteroide daje se i blokator histaminskih H-2 receptora(ranitidin), acetazolamid te nadomjesna terapija kalijem tijekom tri tjedna. Nuspojave primjene kortikosteroida su: hirzutizam, osteoporoza, akne, katarakta, hipertenzija, duodenalni ulkus, psihoza te poremećaj koncentracije glukoze u krvi. Kortikosteroidi se ne primjenjuju kod aktivne upale, dijabetesa, psihoze i loše reguliranog dijabetesa. Kortikosteroidi su učinkoviti kod relapsa u akutnoj fazi bolesti i najčešće brzo dovode do oporavka bolesnika ali nemaju učinka na progresiju bolesti.

U bolesnika koji u akutnoj fazi bolesti ne reagiraju na liječenje kortikosteroidima(nakon ponovljene doze iste terapije), moguća je primjena plazmafereze-izmjena krvne plazme.

Cilj imunomodulacijskog liječenja je smanjiti broja relapsa i usporiti neurološka oštećenja. Imunomodulatori su lijekovi koji modificiraju tijek bolesti. Najčešće korišteni i najučinkovitiji imunomodulatori su interferoni. Osim njih koriste se još glatiramer acetat i imunosupresiv mitoksantron.

Simptome bolesti liječimo lijekovima koji smanjuju spasticitet(mišićni relaksansi, anksiolitici, neki antiepileptici, botulinum toksin, fizikalna terapija), ublažavaju umor(polivitamini, pravilna prehrana i način života), smanjuju tremor, bol, poboljšavaju raspoloženje, pomažu pri reguliranju smetnji mokrenja i stolice.

Spastičnost se liječi visokim dozama baklofena ili tizanidinom. Bolna osjetna neuropatija se liječi gabapentinom, tricikličkim antidepresivima, karbamazepinom i opijatima.

Nedavno su u Hrvatskoj odobreni kanabinoidi za simptomatsko liječenje MS-e. Provedeno je više istraživanja s pitanjem učinka kanabinoida na liječenje simptoma multiple skleroze. Istraživanja su pokazala pozitivan učinak kanabinoida na smanjenje spastičnosti i centralne neuropatske boli. Do sada provedena istraživanja nisu pokazala pozitivan učinak oralnog ekstrakta kanabisa na simptome poremećaja mokrenja niti na smanjenje tremora.

Redovite vježbe (npr. sobni bicikl, plivanje, vježbe istezanja) se preporučuju, čak i osobama s uznapredovanom bolešću, jer kondicija srca i mišića smanjuje spastičnost, sprečava razvoj kontraktura, a ima i neophodnu psihološku korist.
Bolesnici bi trebali voditi normalan život i aktivnosti sve dok je to moguće, trebaju izbjegavati prekovremeni rad, umor i izloženost velikoj vrućini.

Napisala:                              

Blanka Špaleta mag.pharm.