Dijabetes, koje su komplikacije i kako ih spriječiti

Osnovne komplikacije šećerne bolesti javljaju se uslijed poremećaja u krvnim žilama i zbog oštećenja živaca (neuropatija). Oštećenje velikih krvnih žila ugrožava srce, osobito kod srčanih bolesnika i osoba s visokim krvnim tlakom, a mogu izazvati i probleme u cirkulaciji nogu.

Promjene na malim krvnim žilama (mikrovaskularne) osobito su opasne za oči i bubrege.

Najvažnija kratkoročna komplikacija dijabetesa je hipoglikemija.

Hipoglikemija obično nastaje kod predoziranja inzulinom ili u slučajevima nedovoljnog uzimanja hrane, povećane fizičke aktivnosti ili uzimanja alkohola uz primjenu uobičajene doze inzulina. Simptomi uključuju znojenje, podrhtavanje, glad i ubrzano lupanje srca. Kasnije se razvijaju i simptomi CNS-a kao konfuznost, slabost, dezorijentiranost, ratobornost, a u rijetkim i najgorim slučajevima koma, konvulzije i smrt. Za razliku od šećerne bolesti tipa 1, bolesnici oboljeli od šećerne bolesti tipa 2 još uvijek imaju nešto inzulina, iako ne dovoljno da bi se premostila rezistencija na inzulin. Stoga bolesnici koji trebaju lijekove, počinju sa sredstvima za povećanje izlučivanja preostalog inzulina ili osjetljivosti na inzulin umjesto da im se inzulin direktno nadomjesti, kao što je to obavezno kod šećerne bolesti tipa 1. Za početno liječenje preporučuju se preparati sulfonilureje i metformin. Vremenom terapija tabletama može zatajiti pa bolesnicima ipak treba dati inzulin.

Kad je u krvi koncentracija glukoze povišena, bubrezi gube sposobnost da reapsorbiraju tekućinu te je izlučuju u obliku mokraće i tako uzrokuju dehidraciju tijela. Trajno povišene razine šećera u krvi uslijed neliječenog dijabetesa mogu uzrokovati suhoću usne šupljine. No, i lijekovi za dijabetes mogu uzrokovati suhoću u ustima.

Kao posljedica suhoće u ustima, osobe mogu otežano žvakati, gutati i govoriti, imaju oslabljen i promijenjen okus hrane te otežano nošenje zubnih proteza. Budući da slina ima brojne zaštitne funkcije, njenim nedostatkom povećava se rizik nastanka zubnoga karijesa, infekcija oralne sluznice i bolesti zubnih desni (parodonta).

Osobe s dobro reguliranom šećernom bolešću nemaju komplikacija ili imaju samo blaže oblike komplikacija u ustima. Specifična pojava u ustima je slatkast zadah po acetonu.

Povišen šećer u krvi dovodi do različitih odlaganja na živcima i žilama te pojave dijabetičke neuropatije, odnosno oštećenja malih krvnih žila koje omogućuju normalan protok krvi kroz kožu. Također, smanjena je aktivnost žlijezda lojnica i znojnica, a to dovodi do nedovoljne opskrbljenosti vlagom i lipidima koji dolaze iz tih žlijezda te posljedično  nastaje suha koža.

Četiri od pet dijabetičara susreće se s kožnim problemima.

Pri pregledu kože, posebnu pažnju treba posvetiti stopalima, odnosno  tabanima, noktima i prostorima između nožnih prstiju. Postoji li crvenilo, ranice ili upaljena područja na stopalima i oko noktiju, potreban je pojačan oprez. Svaki dan treba prati stopala koristeći blagi sapun i mlaku vodu (32-35°C). Stopala nije poželjno namakati dulje od pet minuta, kao ni koristiti grublje četkice ili kamen za pete. Noge treba dobro osušiti jer su vlažna stopala podložna infekcijama.

Kožu treba mazati posebnim preparatima koji u sebi sadrže ovlaživače, odnosno faktore prirodnog ovlaživanja, u prvom redu ureu i dekspantenol. To su tvari koje privlače i zadržavaju vlagu u epidermisu.

Dijabetes može oštetiti oči, pa se dijabetičari češće žale na simptome suhog oka kao što je peckanje, žuljanje ili osjećaj iritacije oka. Suhoća očiju se može umanjiti umjetnim suzama.

 Smatra se da dijabetes ubrzava razvoj katarakte (sive mrene) koja dovodi do slabljenja vida, te je ona i do tri puta češća u odnosu na osobe iste dobi koji nisu dijabetičari.

Najvažnija i najopasnija komplikacija dijabetesa na oku jest dijabetička retinopatija. Radi se o stanju kada dijabetes ošteti krvne žilice u stražnjem dijelu oka koji se zove mrežnica. Ukoliko se ovo stanje ne liječi može doći do trajnog oštećenja živaca i  trajnog gubitka vida.

Danas je razvijeno više vrsta lijekova koji se potpuno sigurno, brzo i bezbolno  daju u oko, te se može ne samo zaustaviti siguran gubitak vida, već se kod većine pacijenta vid može vratiti blizu prijašnjem stanju.

Izričito se dijabetičarima preporučuje svake godine cijepiti protiv gripe. Dijabetičari bi se također trebali s liječnikom posavjetovati o jednokratnom cijepljenju protiv pneumokoka, najčešćih uzročnika upale pluća. Oboljelima se preporučuje u dogovoru s liječnikom svakodnevno uzimanje niske doze acetilsalicilne kiseline (Andola). U jednom ispitivanju je ustanovljeno da doza od 100 mg može smanjiti komplikacije vezane za povećane koncentracije glukoze u krvi.

Inovativni Program za sprječavanje dijabetesa (Diabetes Prevention Program) pokazao je da jednostavna šetnja od 30 minuta svaki dan, 5 dana u tjednu, smanjuje dijagnozu dijabetesa tipa 2 kod rizičnih osoba za približno 60%. 

A, za one koji su već dijagnosticirani, rizik od ozbiljnih komplikacija može se smanjiti za čak 90% ako svi zajedno, oboljeli, zdravstveni djelatnici i kreatori zdravstvene politike, surađuju kako bi se obrazovali, motivirali i podržali te kako bi se poduzela svaka moguća akcija u borbi protiv plime dijabetesa.
 

Pripremila:
Mr.sc.Ina Topić, mag.pharm.