U Rimu je 2002. godine nastala europska povelja o pravima pacijenata poznatija kao “Rimska povelja”, i tako postala temeljni dokument za reformu zdravstva u zemljama Europske Unije.
Brojke koje se odnose na prava pacijenata globalno nisu optimistične:

-  Barem polovica svjetskog stanovništva nema osnovnu zdravstvenu zaštitu ni zdravstvene usluge.

-  Gotovo 1000 milijuna ljudi je siromašno i prisiljeno je plaćati zdravstvene usluge.

Univerzalna pokrivenost zdravstvenom zaštitom omogućila bi ljudima i zajednicama potrebne zdravstvene usluge bez financijskih troškova.
To ne znači besplatnu pokrivenost svih mogućih zdravstvenih usluga, već podrazumijeva minimalni paket zdravstvenih usluga. To se ne odnosi samo na liječenje pojedinaca, već uključuje i usluge za cijelu populaciju, kao što su i kampanje javnog zdravlja.

U Hrvatskoj se suočavamo s problemima:
-  nesustavnog pristupa i nedovoljnih kapaciteta sustava palijativne skrbi,
- nejednakog pristupa informacijama o zdravstvenim uslugama za starije i osobe koje se ne služe internetom,
- učinkovite liječničke dijagnostike i odgađanja adekvatnog liječenja zbog prevelikih lista čekanja na specijalističke preglede,
- reguliranja prava na priziv savjesti zdravstvenih djelatnika uz istovremenu zaštitu pacijenata,
- potrebe snažnije zaštite prava s obzirom na sadržaj, kvalitetu i vrstu pružene zdravstvene usluge,
- osobe oboljele od vrlo teških i kroničnih bolesti upozoravaju na dugotrajan postupak odobravanja lijekova.
U situaciji u kojoj se zbog ušteda u sektoru javnoga zdravstva ograničavaju ili ukidaju zdravstvene usluge građanima, što izravno ili neizravno  djeluje na prava pacijenata, važno je upravo na ovaj dan podsjetiti na četrnaest prava propisanih Europskom poveljom:

1. Pravo na preventivne mjere
Svatko ima pravo na odgovarajuću uslugu u svrhu prevencije bolesti.
2. Pravo na dostupnost
Svatko ima pravo na dostupnost zdravstvenih usluga u skladu sa svojim zdravstvenim potrebama.
Svima se jamči jednak pristup zdravstvenim uslugama, bez diskriminacije po imovinskom stanju, mjestu prebivališta, vrsti bolesti ili vremenu potrebnom za pristup zdravstvenim uslugama.
3. Pravo na informaciju
Svatko ima pravo na pristup svim informacijama koje se odnose na: njegovo zdravstveno stanje, zdravstvene usluge i način njihova korištenja te mogućnosti koje pružaju znanstvena istraživanja i nove tehnologije.
4. Pravo na pristanak
Svatko ima pravo na sve informacije koje mu omogućavaju aktivno sudjelovanje u odlučivanju o vlastitom zdravlju. Takve informacije su uvjet za svaki postupak i zahvat u svrhu liječenja, kao i za sudjelovanje u znanstvenim istraživanjima.
5. Pravo na slobodan izbor
Svatko na temelju dostupnih informacija ima pravo na slobodan izbor između različitih postupaka i zahvata te između pružatelja zdravstvenih usluga.
6. Pravo na privatnost i povjerljivost
Svatko ima pravo na povjerljivost vlastitih podataka, uključujući one o zdravstvenom stanju i mogućim dijagnostičkim ili terapijskim postupcima, kao i na zaštitu privatnosti tijekom pregleda, specijalističkih obrada i liječničko-kirurških zahvata .
7. Pravo na poštivanje pacijentovog vremena
Svatko ima pravo na ostvarivanje potrebne zdravstvene usluge unutar najkraćeg mogućeg i unaprijed zakazanog vremenskog termina. Ovo se pravo odnosi na svaki dio medicinskog postupka.
8. Pravo na nadzor standarda kvalitete
Svatko ima pravo na visokokvalitetnu zdravstvenu uslugu, vrednovanu prema jasno utvrđenim standardima.
9. Pravo na sigurnost
Svatko ima pravo na sigurnost od štete prouzročene slabom organizacijom zdravstvenih usluga, stručnim nemarom i pogreškom, kao i pravo na dostupnost visokih sigurnosnih standarda.
10. Pravo na inovacije
Svatko ima pravo pristupa inovativnim postupcima, uključujući dijagnostičke postupke sukladno međunarodnim standardima, neovisno o ekonomskim ili financijskim okolnostima.
11. Pravo na izbjegavanje nepotrebne patnje i boli
Svatko ima pravo biti sačuvan od patnje i boli, koliko god je to moguće, u svakoj fazi svoje bolesti.
12. Pravo na individualni pristup
Svatko ima pravo na individualno prilagođen dijagnostički ili terapijski postupak koji je u najvećoj mogućoj mjeri prilagođen osobnim potrebama.
13. Pravo na pritužbu
Svatko ima pravo na pritužbu u slučaju povrede prava te pravo dobiti odgovor ili drugu povratnu reakciju na svoju pritužbu.
14. Pravo na obeštećenje
Svatko ima pravo u razumnom roku na dostatno obeštećenje u slučaju pretrpljene fizičke, etičke ili psihičke povrede uzrokovane zdravstvenom uslugom

Svjetska zdravstvena organizacija se fokusira na univerzalnu pokrivenost zdravstvenom zaštitom kroz niz događaja u idućim godinama na globalnoj i lokalnoj razini, u cilju pronalaženja rješenja za postizanje
"Zdravlja za sve".               
 

 Pripremila:
Mr.sc.Ina Topić, mag.pharm.