Hrvatski Dan migrene obilježavamo 21. ožujka.

Migrena je intenzivna,  periodična, pulsirajuća glavobolja najčešće u jednoj polovici glave što je čini bitno različitom od obične glavobolje.

Točan uzrok nastanka migrene nije poznat. Smatra se da nastaje uslijed zajedničkog djelovanja okolišnih i genetskih čimbenika. Oko 60 % osoba koje boluju od migrene ima pozitivnu obiteljsku anamnezu.

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, učestalost migrene u svijetu iznosi 15 % u općoj populaciji,  s tim da se češće  javlja kod žena.

Najčešći oblici migrene su  migrena bez aure (obična migrena) i migrena s aurom (klasična migrena).
Napadaj migrene sastoji se od četiri (ili tri) faze: prodromalna  ili nagovještavajuća faza, faza aure, faza migrenske glavobolje i završna faza.

Prodromalna faza - javlja se prije pojave aure i glavobolje. Doživljava je oko 60 % bolesnika. Karakteriziraju je niz simptoma koji uključuju promjene ponašanja u vidu euforije ili depresije, iritabilnosti, smetnje koncentracije, umor, promjene apetita (nagla želja za određenom hranom), osjetljivost na svijetlo i/ili zvuk, zamućen vid, zijevanje, bljedilo, konstipacija i mučnina. Ovi simptomi se obično javljaju 24 do 48 sati prije početka migrenske glavobolje.

Aura - javlja se u oko 25 % slučajeva migrene. Najčešće se javljaju vidni poremećaji (tipično bliješteće cik-cak strukture), neurološki ispadi (trnci lica i ruke, otežan govor). Faza aure traje do sat vremena.

Migrenska glavobolja - pulsirajuća glavoblja, traje od 4 do 72 sata umjerenog je ili jakog intenziteta te se pojačava  fizičkom aktivnošću. Bol je najčešće  praćena mučninom i povraćanjem, a pogoršavaju je svijetlost (fotofobija), zvukovi (fonofobija), a ponekad i mirisi (osmofobija). 

Završna faza - javlja se nakon prestanka glavobolje. U nekih bolesnika, nakon prestanka glavobolje može se javiti umor i iscrpljenost dok se kod drugih javlja blaga euforija.

Dijagnoza migrene postavlja se na temelju kliničke slike .
Specifični dijagnostički testovi za migrenu ne postoje, a slikovne metode (EEG, CT, MR) u većini slučajeva nisu potrebne.
Vrlo je važno vođenje dnevnika o glavobolji u koji se unose podaci o učestalosti, trajanju i jačini napadaja, mjestu i prirodi boli, te popratnim tegobama.

Farmakoterapija migrene je usmjerena na prekidanje glavobolje i ublažavanje pratećih simptoma, te prevenciji nastanka migrene.
Analgetici su lijekovi prvog izbora pri pojavi slabije do umjereno jake migrenske glavobolje. Neki bolesnici dobro reagiraju na uzimanje acetilsalicilne kiseline, dok je kod drugih potrebna upotreba ostalih analgetika, kao što su  paracetamol ili nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAR).
5-HT1 agonisti su skupina lijekova u koju ubrajamo ergotamin i dihidroergotamin, te triptane.
Na hrvatskom tržištu se mogu nabaviti 3 vrste triptana: sumatriptan, zolmitriptan i rizatriptan. Najbolji učinak triptani postižu ako se uzmu neposredno po početku glavobolje. Mogu se primijeniti (aplicirati) potkožnom injekcijom (supkutano), sprejem za nos (nazalno), na usta (peroralno) i pomoću flastera (transdermalno).

Nuspojave triptana su relativno blage, može doći do: crvenila lica, trnjenja lica i vrata, osjećaja vrućine, pospanosti, mučnine i povraćanja, a rijetko može doći do stezanja krvnih žila. Stoga je potrebno  prije prve upotrebe lijeka provjeriti čimbenike rizika od kardiovaskularnih bolesti.

U preventivnoj terapiji mogu se koristiti i lijekovi iz skupine antihipertenziva, antidepresiva ili antiepileptika.

Osim lijekovima, u liječenju odnosno prevenciji migrene mogu se koristiti i komplementarne metode kao što su promjena životnih navika (izbjegavanje određene vrste hrane, dovoljno sna, izbjegavanje stresa),  akupunktura i transkutana električna nervna stimulacija (TENS).

Napisala: 
SilvijaTopić mag.pharm.