Šećerna bolest ili dijabetes je poremećaj metabolizma čija je glavna karakteristika povećana razina glukoze u krvi. Glukoza je šećer koji je krajnji produkt razgradje hrane probavnim traktom. Glukoza krvlju putuje u stanice u kojima se iz glukoze proizvodi energija za rad svih tjelesnih sustava. Za ulazak glukoze u stanice neophodan je inzulin, hormon koji luči žlijezda gušterača. Kada gušterača ne proizvede dovoljno inzulina ili inzulin kojeg luči ne može djelovati, glukoza ne ulazi u stanice te dolazi do povišene razine glukoze u krvi, odnosno do šećerne bolesti ili dijabetesa.

Potpuni nedostatak stvaranja inzulina označava tip 1 šećerne bolesti koji se u većini slučajeva javlja u djece i mladih, a može se iako rijetko pojaviti i kod starijih osoba.
Smanjena osjetljivost stanica na inzulin i neadekvatno lučenje inzulina iz gušterače označava šećernu bolest tip 2.
Osim ova dva osnovna tipa šećerne bolesti postoji i gestacijski dijabetes koji se javlja kod trudnica, a nakon trudnoće prestaje.
Najčešći simptomi šećerne bolesti su:

    žeđ i suhoća usta

    učestalo mokrenje

    gubitak težine

    pojačana glad

    umor i iscrpljenost

    zamućen vid

    trnci u stopalima

    sporo cijeljenje rana i infekcije

Šećerna bolest tipa 1 obično se razvija naglo pa su i simptomi jače izraženi.

Šećerna bolest tipa 2 vrlo često ne izaziva nikakve neuobičajene tegobe jer se razvija vrlo postepeno, pa prikrivena može trajati godinama. Nekad se otkrije tek kad se razviju komplikacije šećerne bolesti koje su posljedica kraćeg ili dužeg perioda nereguliranog šećera u krvi, a dijelimo ih na akutne i kronične.

   Akutne komplikacije nastaju brzo i naglo i ako se brzo i adekvatno ne reagira, predstavljaju opasnost po život. U akutne komplikacije spadaju hipoglikemija (smanjena razina glukoze u krvi),  hiperglikemija (povišena razina glukoze u krvi) i dijabetička ketoacidoza. Vrlo je važno uputiti obitelj, prijatelje i kolege o znakovima hipoglikemije kako bi oboljelom mogli pomoći. Simptomi su: jako znojenje, drhtanje, lupanje srca, velika glad, poremećaji vida, razdraženost, jaka pospanost, vrtoglavica i promjene u ponašanju.
   Kronične komplikacije javljaju se nakon dužeg vremenskog perioda neregulirane šećerne bolesti. Kao posljedica patološkog djelovanja hiperglikemije na krvne žile nastaje progresivno sužavanje malih i velikih krvnih žila. Najčešće mikrovaskularne promjene javljaju se na oku, bubrezima, probavnom traktu i živcima, a makrovaskularne na srcu, mozgu te krvnim žilama nogu. Kako bismo spriječili nastanak komplikacija šećerne bolesti, neophodno je što ranije dijagnosticirati šećernu bolest, započeti liječenje i optimalno regulirati šećer u krvi.
   Dijagnozu šećerne bolesti liječnik može postaviti ako je u dva navrata glukoza u krvi na tašte bila veća od 7 mmol/L i ako je glukoza u krvi u bilo koje vrijeme tijekom dana veća od 11,1 mmol/L. U cilju regulacije težimo da šećer u krvi ujutro pred obrok (na tašte) bude manji od 5,5 a da nakon jela (postprandijalno) ne prelazi 7,8 mmol/L. Kao pokazatelj regulacije šećerne bolesti vrlo važan je HbA1c (glikolizirani hemoglobin - to je šećer vezan u crvenim krvnim zrncima) koji nam govori kako se kretao šećer u krvi zadnja 2 do 3 mjeseca. Kod dobro regulirane šećerne bolesti HbA1c trebao bi biti ispod ili oko 7%.

Šećerna bolest ima dva liječnika - oboljelog i dijabetologa koji imaju zajednički cilj, a to je život oboljelog bez komplikacija. Najvažnije je od samog početka nastojati da šećerna bolest bilo kojeg tipa postane način života, a ne bolest i to se svakako s vremenom i upornošću može postići. Ciljeve liječenja i odabir lijeka treba prilagoditi oboljeloj osobi, uzimajući u obzir životnu dob, trajanje bolesti, očekivano trajanje života, rizik od hipoglikemije, komorbiditete, razvijene vaskularne i ostale komplikacije kao i ostale čimbenike.

U liječenju šećerne bolesti postoji pet osnovnih načela:

1. uravnotežena prehrana

2. tjelesna aktivnost

3. edukacija bolesnika

4. samokontrola glukoze u krvi i mokraći

5. lijekovi za liječenje šećerne bolesti

Dijabetička dijeta ima ključnu ulogu u liječenju svih tipova šećerne bolesti. Prehrana mora biti raspoređena u 3 glavna obroka i 2-3 međuobroka, koji se ne smiju niti izostavljati, niti spajati.

Pri odabiru namirnica, treba postići da u ukupnom dnevnom unosu hrane:

    50-60% pripada ugljikohidratima, i to namirnicama koje ne uzrokuju nagle i dugotrajne skokove glukoze u krvi: mahunarkama, određenim vrstama tjestenine, riži, dok se koncentrirani šećeri ne preporučuju.

   oko 30% pripada masnoćama, i to:

- do 10% namirnicama bogatim zasićenim masnoćama, masnoćama životinjskog porijekla kao maslac, mast, mliječni proizvodi, jaja, meso, i to su namirnice koje mogu uzrokovati aterosklerozu,

- do 20% namirnicama bogatim nezasićenim masnim kiselinama, masnoćama biljnog porijekla kao maslinovo, sojino, bundevino, kukuruzno ulje, margarin, bademi, lješnjaci, kikiriki, namirnice koje sadrže esencijalne masne kiseline, koje su neophodne za metabolizam.

   15-20% pripada bjelančevinama, i to životinjskog porijekla kao meso, riba, mlijeko, jaja; ali i biljnog porijekla kao grah, grašak, bob, soja, gljive.

Izračun dnevnog unosa kalorija određuje se pojedinačno prema indeksu tjelesne mase (omjer težine u kilogramima i visine u metrima četvornim).

Alkohol ima visoku kalorijsku vrijednost, nepovoljno djeluje na metabolizam masnoća, a može istovremeno s lijekovima izazvati nuspojave te se uopće ne preporučuje osobama sa šećernom bolešću.

Tjelesna aktivnost ima veliki značaj u liječenju šećerne bolesti jer pospješuje cirkulaciju krvi, povećava potrošnju glukoze u mišićima i do 20 puta u odnosu na mišiće u mirovanju, a povećava u stanicama i broj receptora za  glukozu. Također, tjelesna aktivnost povećava iskorištavanje masnoća, smanjuje razinu masnoća u krvi te tako smanjuje nastanak ateroskleroze.

Danas je poznato da zdravom prehranom i redovitom tjelovježbom možemo spriječiti mnoge metaboličke poremećaje i bolesti, pa tako i šećernu bolest tipa 2. Čak i kad se bolest razvije, energična promjena načina života, koja uključuje povećanu fizičku aktivnost i zdrav način prehrane uz značajno smanjenje tjelesne težine, može dovesti do normalizacije metabolizma šećera u krvi i prestanka bolesti.
Porast tjelesne težine i vračanje starim navikama, nažalost, obično znače i ponovno vračanje bolesti.

Povodom svjetskog dana šećerne bolesti pozivamo Vas da u vašoj ljekarni potražite odgovore na pitanja:

Jesam li u rizičnoj skupini za šećernu bolest?
Koji su simptomi šećerne bolesti?
Koje su normalne vrijednosti šećera u krvi?
Što sve trebam znati ako imam šećernu bolest?

ZAKAŽITE TERMIN ZA PROVJERU RAZINE ŠEĆERA U KRVI U VAŠOJ LJEKARNI!

 

Pripremila:
Petra Visković, mag.pharm