Datum objave: 10.10.2018. SVJETSKI DAN REUMATOIDNOG ARTRITISA 12.10.2018. Svjetska zdravstvena organizacija(SZO) proglasila je ovo desetljeće drugim po redu "Desetljećem kostiju i zglobova" pod sloganom "Keep people moving"- "Potičimo kretanje". Time su bolesti i stanja sustava za kretanje prepoznata kao važan socijalno medicinski problem. Svjetski dan borbe protiv artritisa obilježava se s ciljem povećanja svijesti o rastućem "opterećenju" mišićno-koštanih bolesti za društvo, želi se ohrabriti bolesnike da sudjeluju u svom osobnom zdravlju, želi se promovirati ekonomska prihvatljivost i opravdanost prevencije i liječenja te povećati razumijevanje bolesti kroz potporu istraživanjima. Takve su aktivnosti nužne s obzirom na broj oboljelih: u Hrvatskoj, zadnji podaci govore o 50 000 oboljelih. Reumatoidni artritis (RA) je najčešća autoimuna reumatska bolest upalnog karaktera. Javlja se između 20. i 45. godine života, ali može se javiti u svakoj životnoj dobi. Češća je u žena, a mogu oboljeti i djeca i starije osobe. RA je teška, progresivna i kronična bolest cijeloga organizma, najizraženija je na zglobovima, ali promjene mogu biti prisutne i na koži i potkožnom tkivu, mišićima, plućima, srcu, krvnim žilama. RA je bolest koju obilježavaju faze poboljšanja ili pogoršanja tijekom čitavoga života. Uzrok bolesti je neprimjerena aktivnost imunološkoga sustava; tijelo stvara protutijela usmjerena protiv vlastitih bjelančevina. Pojavu bolesti mogu izazvati emocionalni stresovi, koji djeluju na njezin tijek, kao i vanjski faktori: hladnoća, vlaga, fizički napori, psihičke traume, nepovoljni socio-ekonomski uvjeti života. Važno je napomenuti da bolest nije prenosiva. Bolest najčešće počinje polagano, umorom, mršavljenjem, pojačanim znojenjem, jutarnjom zakočenosti pojedinih zglobova. Neki bolesnici ovu pojavu opisuju kao ukočenost, neki kao zamrznutost ili samo kao nespretnost pri obavljanju uobičajenih jutarnjih radnji. Ukočenost zglobova tipično se javlja nakon razdoblja mirovanja. U neliječenih bolesnika se razdoblje zakočenosti produžava i do nekoliko sati. Nakon popuštanja ukočenosti bolesnik se može normalno kretati i služiti zglobovima. Tipična obilježja bolesti su bolovi i otekline zglobova. Vrlo često su otečeni zglobovi topliji od normalne kože i crveni. U onih bolesnika koji se ne liječe ili slabo reagiraju na terapiju, oteklina zglobova završava deformacijama kao posljedicom upalnog procesa koji oštećuje zglobnu hrskavicu i kost. Vrijeme pojave bolesti, njen intenzitet i stupanj funkcionalne nesposobnosti (invaliditeta) razlikuju se od bolesnika do bolesnika zbog čega terapija zahtijeva individualnu obradu. Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze kojom se dobivaju podaci o sličnoj ili istoj bolesti u obitelji, fizikalnog pregleda, laboratorijskih pretraga (testova aktivne upale, hematoloških pretraga, imunoloških testova), radioloških i ultrazvučnih pretraga (Rtg srca, pluća, šake, stopala, laktova, koljena, zdjelice). Farmakoterapija se sastoji u primjeni različitih lijekova s ciljem uklanjanja bolova, smirivanja upalnog procesa, zaustavljanja progresivnog razaranja zglobova i promjenama na drugim organima. Analgetici i nesteroidni antireumatici koriste se za suzbijanje bolova i upale, pri čemu je važno njihovo uzimanje u propisanoj količini dovoljno dugo vremena da bi se mogao ocijeniti učinak lijeka, kao i izbjegavanje istodobne primjene dvaju različitih lijekova. Glukokortikoidi su puno jači protuupalni lijekovi čije se djelovanje brzo očituje, što je bitno u početku bolesti dok se ne pokaže učinak tzv. DMARD ( disease modifying antirheumatic drugs) lijekova, tj. lijekova koji modificiraju tijek bolesti (metotreksat, salazopirin, leflunomid, klorokin). Oni djeluju na sam patološki proces i uvode se čim se potvrdi dijagnoza da se spriječi razvoj deformacije zglobova. Sve boljim razumijevanjem patologije bolesti razvile su se i nove terapijske strategije - biološki lijekovi usmjereni na čimbenike upalnog procesa. Oni se primjenjuju kod onih bolesnika u kojih se dosljednom primjenom DMARD lijekova ne postigne zadovoljavajući učinak. U funkcionalno liječenje spadaju još fizikalna terapija (hladni oblozi u akutnoj fazi upale, mirovanje u određenom položaju, program vježbi medicinske gimnastike) i operativni zahvati (ugradnja proteza). Postoje brojni navodi o tome kako specifična prehrana ili pojedine namirnice pomažu u liječenju RA, ali znanstvena istraživanja još ne nude konačan odgovor. Univerzalnu dijetu je teško sastaviti zbog individualnog nepodnošenja određenih namirnica. Određena hrana može pogoršati stanje oboljelih: kukuruz i pšenica izazvali su simptome u više od 50% ispitanika; slanina, mlijeko, citrusi u 40%; raž, zob, jaja, crveno meso u 30%; rajčica u 20 % ispitanika. Povoljan utjecaj na tijek bolesti ima konzumacija plave ribe, voća i povrća, bobičastog voća (borovnica, malina, jagoda), sjemenki lana, sezama i buće, zelenog čaja. Osobe s artritisom bi trebale biti tjelesno aktivne koliko god je to moguće. Čak i umjerena aktivnost dovodi do smanjenja bolova, poboljšavanja funkcije ekstremiteta i podizanja ukupnog nivoa energije, dok je tjelesna neaktivnost i dugotrajno mirovanje štetno. Liječenje je sve učinkovitije u smislu usporavanja procesa, ali da bi bilo uspješno, važno je na vrijeme krenuti s terapijom. U ranijoj fazi bolesti farmakoterapija pokazuje bolje rezultate liječenja. Naglasak je potrebno staviti na potrebu što ranijeg prepoznavanja i dijagnosticiranja reumatoidnog artritisa radi što bolje i uspješnije kontrole bolesti te zadržavanja radne sposobnosti oboljelih. Pripremila: Ana Ljubičić, mag.pharm.