Što su krpelji?

Krpelji su člankonošci iz razreda Arachnida ili paučnjaka i reda Acarina ili grinja. Glava, prsište i zadak čine im jednu cjelinu. Za razvoj i razmnožavanje im je potrebna krv, pa povremeno ili trajno parazitiraju na toplokrvnim životinjama (pticama i sisavcima, a iznimno i čovjeku). Za čovjeka su opasni jer mogu prenijeti uzročnike različitih zaraznih bolesti sa životinje čijom su se krvlju prethodno hranili. Na sreću, svaki kontakt ne dovodi do prijenosa bolesti jer se veći broj krpelja uopće ne “ugnijezdi” u kožu i spadne s tijela. Također, nisu ni svi krpelji zaraženi mikroorganizmima koji mogu naškoditi čovjeku, već samo njihov vrlo malen dio i na vrlo malom području.

Gdje ih nalazimo i kad se pojavljuju?

Krpelji su široko rasprostranjeni u prirodi. Za njihovu aktivnost vrlo je važna temperatura i vlažnost zbog čega su najbrojniji i najaktivniji u proljeće i početkom ljeta (svibanj-lipanj), te rjeđe u jesen. U hladno godišnje doba (studeni-ožujak) krpelji se ne susreću, osim ako je zima topla i bez snijega. Nalazimo ih u prizemnom sloju rubnih područja šuma, sloju grmlja i niskog raslinja, po šikarama i u visokim travama. U kontinentalnim krajevima naše zemlje najrasprostranjeniji je šumski krpelj (Ixodes ricinus) dok u priobalnom pojasu veću opasnost predstavlja kontakt s psećim krpeljom (Rhipicephalus sanguineus).

Kako prepoznaju našu prisutnost i koga napadaju?

Krpelj svoju žrtvu ne traži aktivno, nego žrtve moraju pokupiti njih. On se popne na vršak trave ili grančice grmlja i tu nepomično čeka da se približi žrtva. Krpelj je slijep, ali ima brkove s kemijskim senzorima na prednjem paru nogu pa može otkriti najslabije toplinske tokove, pokrete i blage mirise. Tako otkrije odgovarajuće žrtve na koje se pričvrsti svojim nožicama i prijeđe na njih. Obično su to mali šumski sisavci i ptice, ali i čovjek. Krpelj nakon prijelaza obično šeta po tijelu i traži najpovoljnije mjesto gdje može svojim oštrim rilcem ubosti u kožu i sisati krv. Najčešće su to topli i vlažni dijelovi tijela s tanjim slojem kože npr. pregibi, vlasište, pazuh, ispod dojke, oko pupka, prepone, na glavi i iza uha.

Koje bolesti krpelji mogu prenijeti?

Većina bolesti koje prenose krpelji su blažeg oblika i liječenje se može provesti kod kuće, dok samo manji broj slučajeva zahtijeva obradu i liječenje u bolnici, bilo zbog potrebe primjene složenije (intravenske) terapije ili zbog mogućeg nastanka komplikacija i ozbiljnijih posljedica.

Najčešće bolesti koje krpelji mogu prenijeti su:

• krpeljni meningoencefalitis (meningitis)
• Lyme Borelioza (Lajmanska bolest)

Krpeljni meningoencefalitis je virusna upala mozga i moždanih ovojnica. Bolest se javlja sedam dana nakon uboda zaraženog krpelja. Početak bolesti sličan je gripi (povišena temperatura, slabost, glavobolja), a zatim, nakon desetak dana, dolazi do kočenja šije, povraćanja, intenzivne glavobolje što ukazuje na znakove upale moždanih ovojnica. Rjeđe dolazi i do upale mozga sa specifičnim znakovima bolesti vrtoglavice, pospanosti, te slabosti mišića. Liječenje se provodi u bolnici, posebno kod najtežih slučajeva bolesti.

Lyme Borelioza (Lajmanska bolest) uzrokovana je spirohetom Borreliom burgdorferi. Bolest obično počinje kožnim promjenama, najčešće na nogama na mjestu uboda krpelja. To je obično crvenilo koje se širi oko mjesta uboda. Uz to se jave i opći znaci bolesti: povišena temperatura, glavobolja, bolest mišića, svrbež i bolnost na mjestu uboda. Obično tako bolest završi. Ako se bolest proširi, zahvaća živčani sustav s teškim oštećenjima živaca, pa čak i upalom moždanih ovojnica i mozga. Katkada dolazi do upale srčanog mišića ili jakih upala zglobova s kasnijim oštećenjima. Bolest se može i mora liječiti antibioticima. Za sada ne postoji cjepivo protiv ove bolesti.

Što učiniti nakon uboda krpelja i kad je potrebno javiti se liječniku?

Ugriz krpelja ne znači odmah i pojavu bolesti. Stoga nije potrebno nakon svakog kontakta s krpeljom zatražiti liječničku pomoć - dovoljno je samo ukloniti krpelja s kože. Važno je krpelja ukloniti što prije - rizik od infekcije je veći što je boravak krpelja na tijelu duži. Dobro je znati da krpelj nakon što dospije na domaćina, oko 6 h traži mjesto za hranjenje, neko vrijeme buši kroz kožu, te je potrebno da najmanje 10 h siše da bi ta osoba bila zaražena. To ukazuje da ima vremena za djelovanje prije nego krpelj prenese zarazu. Krpelja je lakše odstraniti u prvih nekoliko sati nakon uboda. Ako ste spretni i imate dobar vid (naime, on može biti jako sitan), to možete napraviti i sami. Ako vas je strah, ili se ne smatrate dovoljno spretnim za taj zahvat, obratite se svom liječniku. Ako se dogodi da dio krpelja pukne ili ostane u koži, ne morate biti zabrinuti - najvažnije je ukloniti trup i spriječiti da krpelj dulje bude u koži. Ostatke glavice ili rila možete ukloniti i kasnije (sami ili uz pomoć liječnika). Za samouklanjanje krpelja nije potrebno posjetiti infektologa (specijalista za zarazne bolesti). Međutim, ukoliko se nakon nekoliko dana od ugriza krpelja pojave simptomi bolesti - poput vrućice, bolova u mišićima i zglobovima, opće slabosti (slično gripi), ili glavobolja, mučnina, povraćanje te pojava kožnih promjena (različitih oblika osipa), potrebno je posavjetovati se s nadležnim liječnikom kako bi se pravovremeno utvrdilo o kojoj se bolesti radi te provelo adekvatno liječenje.

Postupak:

• Nemojte na krpelja niti okolnu kožu nanositi nikakva sredstva (premazivanje uljem, petrolejom, lakom za nokte i sl. uzrokuje grčenje krpelja te pojačano izlučivanje sline, što može uvjetovati i ubacivanje veće količine virusa i bakterija u organizam čovjeka ako je krpelj inficiran).
• Uhvatite krpelja pincetom dezinficiranom alkoholom ili spaljenom plamenom, neposredno uz kožu (na mjestu gdje usni aparat krpelja ulazi u kožu).
• Budite smireni i ne žurite.
• Laganim povlačenjem u više smjerova polako izvucite krpelja iz kože.
• Ne povlačite naglo, ne stiskajte niti ne gnječite krpelja!
• Nakon odstranjivanja krpelja mjesto uboda (i ruke !) dobro operite s vodom i sapunom, te dezinficirajte.
• Ukoliko u koži zaostane rilce, koje se prepoznaje kao sitna tamna točkica, treba je odstraniti sterilnom iglom. Ukoliko to ne uspije, nije potrebna kirurška intervencija jer se ništa naknadno neće dogoditi (ono će se resorbirati ili će ga koža „odbaciti“).

Kako se zaštititi od krpelja?

• Izbjegavajte područja bogata krpeljima tijekom ljetnih mjeseci (kada je najveća aktivnost krpelja).
• U prirodi je poželjno hodati obilježenim stazama (i od žbunja očišćenim!). Izbjegavajte nepotrebno provlačenja kroz grmlje, ležanje na tlu, odlaganja odjevnih predmeta na grmlje.
• Nosite prikladnu odjeću: dugih rukava i nogavica, svijetlih boja (krpelj se lakše uočava), te zatvorenu obuću. Krpelji se lako prihvate na odjeću od materijala s dlačicama (vuna, flanel) pa takvu odjeću treba izbjegavati kod odlaska u prirodu.
• Koristite repelente - sredstva koja odbijaju krpelje i sprečavaju njihovo zahvaćanje na čovjeka. Mogu se nanositi na otkrivene dijelove kože (djeluju nekoliko sati) i na odjeću. Primjena repelenata se preporuča prije svakog odlaska u prirodu, a osobito u endemska područja gdje se zna da ima zaraženih krpelja. Svaki ugriz krpelja može biti potencijalno ''koban'' - ali to može biti čak i prvi, ali i stoti ugriz.
• Pri povratku iz prirode presvucite odjeću i pažljivo pregledajte cijelo tijelo (uz pomoć druge osobe radi neuočljivih dijelova tijela). Važno je pregledati mjesta gdje je koža najtanja (pazuh, ispod dojke, oko pupka, prepone, na glavi i iza uha). Kod djece će se često naći na glavi – to je zbog toga što je dijete nisko i više se igra u travi nego odrasli, pa lakše pokupi krpelja sa glavom odnosno gornjim dijelom tijela. Eventualno otkriveni krpelj što prije odstranite s kože.
• CIJEPLJENJE: cijepljenjem se može spriječiti pojava krpeljnog meningoencefalitisa nakon ugriza krpelja. Treba naglasiti da cijepljenje štiti samo od jedne bolesti koju mogu prenijeti krpelji, a ne od svih! 

Osobama koje češće borave u prirodi radi rekreacije ili profesionalno preporuča se cijepljenje protiv krpeljnog meningoencefalitisa.